Covid-19 pogodio je gotovo sve zemlje svijeta, osim njih 10. Šta bi one sada trebale učiniti?
Palau Hotel dobio je ime kad je otvoren 1982. godine, zato što je bio jedini hotel u toj ostrvskoj državi. U Palau je 2019. godine došlo 90.000 turista, odnosno pet puta više nego što ima stanovnika. Podaci Međunarodnog monetarnog fonda pokazuju da je 2017. godine turizam činio 40 posto nacionalnog BDP-a. Ali to je bilo prije Covida-19, piše BBC. Granice Palaua zatvorene su do kraja marta.
Radi se o jednoj od 10 zemalja na svijetu – Palau, Mikronezija, Maršalova Ostrva, Nauru, Kiribati, Solomonova Ostrva, Tuvalu, Samoa, Vanuatu, Tonga – bez potvrđenih slučajeva (ne računajući Sjevernu Koreju i Turkmenistan). Ipak, virus može opustošiti zemlju i bez ijedne zaražene osobe. Palau Hotel zatvoren je od marta i nije jedini. Restorani su prazni, suvenirnice su zatvorene, a jedini hotelski gosti su građani Palaua koji su se vratili kući i borave u karanteni.
“Okean je ovdje ljepši nego na bilo kojem drugom mjestu na svijetu”, kaže Brian Lee, direktor i suvlasnik Palau Hotela, koji je uvijek imao posla zahvaljujući nebeskoplavom okeanu. Prije Covida-19 njegove 54 sobe bile su popunjene 70 do 80 posto. Ali kad su granice zatvorene, više nije bilo nikoga.
“Ovako možemo još pola godine, a onda ćemo morati zatvoriti hotel”
“Ovo je mala zemlja i lokalno stanovništvo ne odsjeda u našem hotelu”, kaže Brian.
Hotel ima 20 zaposlenika i svi su zadržali radna mjesta, ali uz skraćeno radno vrijeme. Brian im pokušava pronaći radne zadatke na održavanju i popravcima. Ali prazan hotel ne može se održavati i obnavljati zauvijek. “Ovako možemo izdržati još oko pola godine, a onda ćemo morati zatvoriti hotel”, objašnjava Brian i pritom ne okrivljuje vladu jer postoje i finansijske potpore stanovnicima, a koronavirus se nije pojavio.
“Mislim da vlada dobro radi svoj posao”, kaže Brian. Ali da bi njegov hotel preživio, nešto se uskoro mora promijeniti. Predsjednik je nedavno najavio da bi se “ključni” avio saobraćaj mogao nastaviti od 1. septembra. Istovremeno se priča o zračnom koridoru s Tajvanom, kojim bi pristigli turisti.
Brian jedva čeka takvo nešto: “Mislim da ćemo se morati uskoro ponovno otvoriti, možda kroz putničke balone prema Novom Zelandu i sličnim zemljama. Inače niko ovdje neće preživjeti.”
Izostanak infekcije ne znači da nema posljedica
Oko 4000 kilometara istočno, preko golemog Tihog okeana, Maršalova Ostrva takođe su izbjegla Covid-19. Ali kao i na Palauu, izostanak infekcije ne znači da nema posljedica.
Hotel Robert Reimers smješten je na glavnom atolu Majuru, s lagunom na jednoj strani i okeanom na drugoj. Prije Covida-19 hotelskih 37 soba imalo je popunjenost od 75 do 88 posto, a gosti su uglavnom bili iz Azije, Pacifika i Sjedinjenih Američkih Država. Otkako je u martu granica zatvorena, popunjenost je pala na tri do pet posto.
“Imali smo samo nekoliko gostiju s drugih ostrva”, kaže Sophia Fowler, koja radi u hotelu.
Očekuje se da će Maršalova Ostrva izgubiti oko 700 radnih mjesta, od toga 258 u hotelskom i restoranskom sektoru, zbog Covida-19, što je najveći pad od 1997. godine. No, samoizolacija ne utiče samo na turizam, a Maršalova Ostrva nisu toliko ovisna o turistima kao Palau. Veći problem je ribolovna industrija.
Da bi se izbjegla pojava Covida-19, brodovima iz zaraženih zemalja zabranjen je ulaz u nacionalne luke. Drugi brodovi, poput tankera i kontejnerskih brodova, moraju provesti 14 dana na otvorenom moru prije nego što pristanu. Ribolovne licence ostale su neprodane, a smanjio se i broj cargo letova.
“Ako se stanje ne vrati u normalu sljedeće godine, ne možemo izdržati”
Posljedice su jasne. Maršalova Ostrva specijalizovala su se za akvarijske ribice, najpopularniji je plameni anđeo, ali izvoz je pao za 50 posto. Pošiljke sashimi tune takođe su prepolovljene. Ostala ribolovna industrija očekuje pad od 30 posto na godišnjem nivou. Ukratko, moguće je zaustaviti virus pred vratima, ali nemoguće ga je pobijediti. Covid-19 pogađa na ovaj ili onaj način.
Sophia se nada da će se stvari vratiti u normalu sljedeće godine. A šta ako se ne vrate?
“Onda ne možemo izdržati”, kaže Sophia za BBC.
Iako je zatvaranje granica pred Covidom-19 osiromašilo ove zemlje, ne žele ih svi ponovno otvoriti. Dr. Len Tarivonda je direktor Zavoda za javno zdravstvo na Vanuatuu, koji ima 300.000 stanovnika. Iako radi u glavnom gradu Port Vili, dolazi iz Ambaea, ostrva s 10.000 stanovnika koji se nalazi oko 300 kilometara sjeverno.
“Dvije katastrofe su se događale istovremeno”
“Kad razgovaram s ljudima iz Ambaea, oni kažu da zadržimo granice zatvorenima što je duže moguće. Ne žele bolest i smatraju da su u suprotnom osuđeni na propast”, kaže Tarivonda, dodajući da oko 80 posto stanovnika Vanuatua živi izvan gradova i izvan formalne ekonomije: “Mislim da oni još ne osjećaju ekonomski pritisak. Oni se uzdržavaju zemljoradnjom, uzgajaju vlastitu hranu, ovise o lokalnoj i tradicionalnoj ekonomiji.”
Uprkos tome njihova će zemlja osjetiti negativne posljedice. Azijska razvojna banka očekuje da će BDP pasti gotovo 10 posto, najviše od 1980. godine, kad je Vanuatu postao neovisan. Ovaj pad nije posljedica samo Covida-19 i zatvorenih granica. U aprilu je tropska ciklina Harold pogodila veći dio zemlje, usmrtivši tri osobe, a posljedice je osjetila polovica stanovnika.
“Imali smo svakodnevne sastanke o hitnim medicinskim operacijama. Prvo bismo raspravljali o Covidu-19, a onda o Haroldu. Dvije katastrofe događale su se istovremeno”, objašnjava dr. Tarivonda za BBC.
Dugotrajni učinci
No, Covid-19 imaće i dugotrajne učinke. U maju je vlada najavila planove za otvaranje granica prema sigurnim zemljama do 1. septembra. Ali onda je porastao broj slučajeva u Australiji i Novom Zelandu i plan je odgođen. Dr. Tarivonda član je radne grupe za granice, zajedno s dužnosnicima vlade, turističkog i avio sektora, te priznaje da su se stvari vratile gotovo na početak i da nema planova za ponovno otvaranje.
Ograničeni i specifična prekogranična putovanja mogla bi pomoći Vanuatuu. Vlada je nedavno dopustila da 172 radnika na šest mjeseci otputuju u australijski Sjeverni teritorij kako bi brali mango. Iako će njihove novčane doznake pomoći, to nije dovoljno za zemlju u kojoj 35 posto BDP-a dolazi od turizma. Uprkos potrebi za otvorenim granicama, Vanuatu neće žuriti s ponovnim otvaranjem. Dr. Tarivonda za zabrinutošću ističe primjer Papue Nove Gvineje, koja je takođe uspjela zaustaviti virus sve do kraja jula kad je došlo do naglog porasta.
“Ako se virus pojavi, biće to poput požara, a zabrinuti smo zbog onoga što vidimo na Papui Novoj Gvineji. S obzirom na ograničenja našeg javnog zdravstva, kontekst koji imamo na Pacifiku, najbolje je izbjegavati virus što je duže moguće”, smatra dr. Tarivonda.
Putnički baloni mogu se vrlo lako rasprsnuti
Postoji li onda nešto što zemlje bez Covida-19 mogu učiniti? Postoje kratkoročne mjere, poput subvencija radnicima i preduzećima. A postoji i jedna dugoročna mjera – čekati vakcinu. Do tada su putnički koridori najbolja nada. Ipak, Rommel Rabanal iz Azijske razvojne banke ukazuje na to da to zvuči jednostavnije nego što uistinu jest: “Takvi aranžmani imaju preduslove. Jedinstveni standardi testiranja, praćenje kontakata i karantenski objekti, za slučaj epidemije. O takvim se koridorima raspravlja, ali napredak je spor ili možda oprezan.”
A kako smo vidjeli na primjeru plana Vanuatua, putnički baloni mogu se vrlo lako rasprsnuti.
“Australija i Novi Zeland jasno su stavili do znanja da će koridore prvo testirati međusobno. A prije nego što se to dogodi, treba ukloniti prenos virusa kroz zajednicu. Zato mislim da ove godine neće biti ništa od putnički balona”, rekao je za BBC Jonathan Pryke, direktor programa za pacifička ostrva na Lowy Instituteu.
Raste očaj
Pryke dodaje da, kako mjeseci prolaze, na zatvorenim pacifičkim ostrvima raste očaj. Međutim, on takođe vjeruje da je jedina opcija ovih zemalja samoizolacija na međunarodnom nivou.
“Čak i kad bi otvorili granice, glavna turistička tržišta Australije i Novog Zeland neće se otvoriti, zato što su i ona sama u lockdownu. Dakle, dobili su najgore od oba svijeta, zdravstvenu krizu i ekonomsku krizu. Imaćemo godine i godine da preispitamo koje su bile ispravne odluke. Ali gledajući unazad, niko neće sumnjati da je lockdown bio pravi potez ovih pacifičkih nacija”, zaključio je Pryke.
Izvor: Index.hr
