Cijeli svijet je stao. Mjesta koja su nekad ključala od života postala su gradovi duhova sa strogim zabranama – od blokada gradova, preko zatvaranja škola, do ograničavanja putovanja i zabrana masovnih okupljanja.
To je do sada neviđena globalna reakcija na neku bolest. Ali kad će se sve to završiti i kad ćemo moći da se vratimo običnim životima?
Britanski premijer Boris Johnson izjavio je kako vjeruje da Velika Britanija može „da preokrene plimu“ protiv epidemije u narednih 12 nedjelja i da zemlja može konačno da se „oprosti od koronavirusa”.
Međutim, čak i ako broj slučajeva u naredna tri mjeseca počne da opada, i dalje ćemo biti daleko od kraja. Moglo bi da prođe prilično mnogo vremena dok se ta plima ne povuče – možda čak i čitave godine.
Očigledno je da trenutna strategija zatvaranja velikih segmenata društva nije održiva na duže staze, društvena i ekonomska šteta bile bi katastrofalne.
Zemljama je potrebna „izlazna strategija“ – način da se ukinu ograničenja i sve da se vrati u normalu.
Ali koronavirus neće nestati sam od sebe…
Ukoliko ukinete ograničenja koja zauzdavaju virus, onda će se broj slučajeva neizbježno vinuti u nebesa.
„Imamo veliki problem u smišljanju izlazne strategije i kako da se izvučemo iz svega ovoga“, kaže Mark Woolhouse, profesor epidemiologije virusnih bolesti sa Univerziteta u Edinburgu.
„Nije u pitanju samo Velika Britanija, nijedna zemlja nema izlaznu strategiju.“
To je ogroman naučni i društveni izazov iz kojeg suštinski postoje tri izlaza: vakcinacija; da dovoljno ljudi razvije imunitet nakon što se zarazi ili trajna promjena našeg ponašanja/društva
Vakcine – još najmanje 12-18 mjeseci
Vakcina bi trebalo ljudima da pruži imunitet da se ne razbole ukoliko budu izloženi bolesti.
Imunizujte dovoljno ljudi, oko 60 posto populacije, i virus ne može da izazove epidemije – to je koncept poznat kao kolektivni imunitet.
Prva osoba je dobila eksperimentalnu vakcinu u SAD, nakon što je istraživačima dozvoljeno da preskoče uobičajeno pravilo prethodnog vršenja testova na životinjama.
Traženje vakcine odvija se do sada neviđenom brzinom, ali nema garancija da će ono biti uspješno i zahtijevaće imunizaciju na globalnom nivou.
Najpribližnija procjena je da nas od vakcine dijeli još 12-18 mjeseci, ukoliko sve bude išlo glatko. To je dugo vremena za čekanje kad se suočavate sa neprikosnovenim mirnodopskim društvenim ograničenjima.
„Čekanje na vakcinu ne bi smjelo da se nazove strategijom, to nije strategija“, kaže profesor Woolhouse za BBC.
Prirodni imunitet – još najmanje dvije godine
Britanska kratkoročna strategija jeste da suzbije broj slučajeva koliko je to moguće kako bi se spriječila preopterećenost bolnica – kad vam ponestane kreveta na intenzivnoj njezi, broj smrti odmah kreće da skače.
Jednom kad je broj slučajeva potisnut, to bi omogućilo ukidanje nekih mjera na određeno vrijeme – sve dok broj slučajeva ponovo ne skoči i ne bude morala da se uvede nova runda restrikcija.
Kada bi to moglo da se desi još je neizvjesno.
Glavni britanski naučni savjetnik Sir Patrick Vallance rekao je da u ovom trenutku „stavljanje apsolutnih vremenskih rokova na bilo šta nije moguće“.
Ta taktika može, nenamjerno, da dovede do kolektivnog imuniteta kako sve više ljudi bude bilo zaraženo bolešću.
Ali da bi se to desilo mogle bi da prođu čitave godine, kaže profesor Neil Ferguson sa Imperijalnog koledža u Londonu.
„Govorimo o suzbijanju prenosa bolesti na nivou na kom bi, uz malo sreće, samo vrlo mali djelić zemlje bio zaražen”, kaže on.
„I tako bi na kraju, kad bismo nastavili s ovim naredne dvije ili više godina, možda dovoljan segment zemlje u tom trenutku mogao biti zaražen da podari određeni stepen kolektivne zaštite.“
Ali veliki je znak pitanja da li bi taj imunitet potrajao. Drugi koronavirusi, koji izazivaju simptome prehlade, dovode do veoma slabe reakcije imuniteta i ljudi mogu da se zaraze istom bolešću više puta tokom svojih života.
Alternative – bez jasnog vremena roka
„Treća opcija su trajne promjene u našem ponašanju koje omogućuju da zadržimo stopu prenosa bolesti na niskom nivou“, kaže profesor Woolhouse.
To bi moglo da podrazumijeva zadržavanje nekih mjera koje su već uvedene. Ili uvođenje strogog testiranja i izolacije pacijenata kako bi se preduprijedilo izbijanje bilo kakvih epidemija.
„Radili smo u prvim pokušajima rana otkrivanja i traženje kontakata i nije uspjelo“, dodaje profesor Woolhouse.
Razvijanje lijekova koji bi uspješno liječili zarazu od Covid-19 može da pomogne i u drugim strategijama.
Oni bi mogli da krenu da se koriste čim ljudi pokažu bilo kakve simptome u procesu nazvanom „kontrola prenosa bolesti”, kako bi se spriječilo da se prenese drugima.
Ili da se pacijenti liječe u običnoj bolnici kako bi bolest postala manje smrtonosna i da bi se smanjio pritisak koji trpi intenzivna njega. To bi omogućilo zemljama da se izbore sa većim brojem slučajeva prije nego što budu morale ponovo da uvode blokade.
Povećanje broja kreveta na intenzivnoj njezi imalo bi sličan efekat, zato što bi se onda povećao kapacitet za izlaženje na kraj sa većim epidemijama.
Glavni britanski medicinski savjetnik profesor Chris Whitty na pitanje koja je njegova izlazna strategija odgovara: „Dugoročno, očigledno je da je vakcina jedini izlaz iz ovoga i svi se nadamo da će se to desiti što je prije moguće“, dodajući da će „globalno, nauka iznaći prava rješenja“.
Izvor: BBC News
