Timovi širom svijeta rade na izradi vakcine koja će biti efikasna protiv Covida-19. Britanski premijer Boris Johnson nazvao je to „najhitnijim zajedničkim podvigom našeg vremena“.
Ali kad izuzmemo naprednu nauku koja stoji iza pronalaženja dobitne formule, šta je sa logistikom davanja vakcine sedam milijardi ljudi širom svijeta?
U Velikoj Britaniji, srce i duša te inicijative nalazi se na Naučnom kampusu Harvel u bivšoj bazi Kraljevskih vazduhoplovnih snaga (RAF) u Oksfordširu. Tu će se nalaziti britanski Centar za proizvodnju i inovaciju vakcine (VMIC), do čijeg je nastanka doveo Covid-19.
„Uspjeli smo da presiječemo rok na pola. Dok radimo kao da će sve biti spremno do kraja 2022. godine, mi se sada zapravo nadamo da će sve biti u funkciji već 2021. godine“, objašnjava Matthew Duchars, generalni direktor VMIC-a.
„Kao pečenje kolača”
Duchars tek treba da ode na ljetni godišnji odmor zato što vrlo dobro zna da bi ovo mjesto na kraju moglo da postane proizvođač vakcine sa Oksfordskog univerziteta.
On je u stalnom kontaktu sa timom sa Instituta Jenner, iz oksfordskog komšiluka. Kaže da je to velika odgovornost.
„Od kritične je važnosti, ne samo za zemlju već i globalno, biti u mogućnosti da se proizvedu ovi tipovi vakcina brzo i efikasno“, kaže on.
„Da vam to uporedim – to je kao kad pečete kolač kod kuće. Možete da provedete sate i sate spremajući savršen kolač, ali onda poslije morate da izađete i spremite još 70 miliona kolača i svi moraju da budu savršeni, tako da je to jedan popriličan velik izazov.“
I to je najblaže rečeno.
Oksfordski univerzitet već sada je morao da obezbijedi dovoljno privremenog laboratorijskog prostora za početak proizvodnje vakcine, još prije nego što zna rezultate njegovih globalnih proba.
Kad se sve sabere i oduzme, čovječanstvo će morati da izradi milijarde doza nekoliko tipova vakcina protiv Covida-19. One će sve morati da budu proizvedene, podijeljene i date širom planete.
Međunarodni savez za vakcine – Gavi – poziva zemlje da već sada počnu da razmišljaju o distribuciji vakcina.
Ali nije lako obezbijediti međunarodnu saradnju, zato što mnoge bogate zemlje već sklapaju bilateralne sporazume sa kompanijama za proizvodnju lijekova kako bi osigurale da mogu da obezbijede dovoljno zaliha, ukoliko magična formula bude otkrivena.
Prevazilaženje koristoljublja
Seth Berkley, generalni direktor Gavija, kaže da je jedna od najvećih prepreka sa kojima se suočava takozvani „vakcinski nacionalizam“.
„Želimo da sve zemlje počnu da razmišljaju o ovome u globalnom smislu, djelimično zato što je tako jedino ispravno, ali i zbog problema sa koristoljubljem“, kaže on.
„Ukoliko imate ogromne rezervoare virusa koji cirkuliše susjednim zemljama, ne možete da se vratite vašoj normalnoj trgovini, putovanjima ili kretanjima ljudi. Vrlo je važno ubaciti se u taj mentalni sklop: nismo bezbjedni sve dok svi ne budu bezbjedni.“
Uz osiguravanje da će zemlje u razvoju imati pristup pravim vakcinama, Berkley mora da razmišlja i o prozaičnim aspektima davanja vakcina, uključujući i to da li na svijetu ima ili nema dovoljno staklenih bočica.
Postoje izvještaji o potencijalnom „uskom grlu“ u proizvodnji medicinskog stakla.
„Zabrinuli smo se oko toga“, priznaje Berkley, „pa smo se unaprijed organizovali i kupili dovoljno bočica za dvije milijarde doza, koliko se nadamo da ćemo imati spremno do kraja 2021. godine“.
Ako su staklene bočice potencijalni problem, isto važi i za frižidere, budući da većina vakcina mora da se drži na niskim temperaturama.
Održavanje vakcine hladnom
Profesor Toby Peters, ekspert za logistiku hladnih lanaca na Univerzitetu u Birmingemu, pomaže organizacijama kao što je Gavi da razmišljaju o tome kako mogu da maksimizuju postojeće kapacitete hlađenja u zemljama u razvoju.
„Ne radi se samo o frižideru za vakcine, već i o svim drugim dijelovima: paletama za transport u avionima; vozilima koja ih prevoze do lokalnih radnji, a potom i o motorima i ljudima koji ih raznose direktno do lokalnih zajednica. Sve to mora da funkcioniše besprijekorno“, kaže on.
Profesor Peters je razgovarao sa globalnim kompanijama za proizvodnju hrane i pića kako bi istražio mogućnost pozajmljivanja lanca hladnog čuvanja da bi se pomoglo jednom ovako gigantskom projektu.
Da bi se olakšala organizacija davanja vakcina, zemlje će morati da odrede ko će imati prioritet među stanovništvom.
Ko je prvi na redu?
Doktor Charlie Weller, šef za vakcinaciju pri britanskom Wellcome Trust, kaže da će zemlje morati da postavljaju neka otvorena pitanja.
„Kome je potrebna ova vakcina? Koje su grupe najrizičnije? I ko ima najviši prioritet?“
„Jer prilično smo sigurni da će se prvobitne zalihe vakcine brzo potrošiti, tako da će morati da se donesu neke teške odluke.“
Čak će i sam proces vakcinacije biti nezgodan.
Velika Britanija, na primjer, razmatra model koji se oslanja na njenu mrežu glasačkih mjesta kako bi se vakcinisalo čitavo stanovništvo. Ali za siromašnije zemlje to predstavlja još veći problem.
Doktor Weller insistira da će jaki zdravstveni sistemi biti ključni, sa zdravstvenim radnicima koji posjeduju prave tehničke vještine za imunizaciju ciljnih grupa.
Svi naučnici misle da će neka vrsta vakcine biti otkrivena. Ali mnogi od njih kažu da ne mogu noćima da spavaju zbog pukih razmjera onoga što mora da se uradi kako bi ona stigla do milijardi ljudi.
Izvor: BBC
