Pamela Rendi-Wagner, šefica SPÖ, govorila je za Krone o korona-krizi, njenoj ulozi kao zdravstvenog stručnjaka u ovoj situaciji, maskama te o tome šta bi ona uradila drugačije… Prenosimo dio intervjua.
U Parlamentu neki poslanici poput Vas nose zaštitnu masku, drugi ne. Kako to komentarišete?
Važno je da se poštuju mjere sigurnosne udaljenosti između parlamentaraca. Paneli od pleksiglasa postavljeni su za govornicu. Nošenje maski čista je preporuka predsjednika Parlamenta. Lično smatram da je to potrebno jer štiti moju okolinu. Ponekad sjedimo u Parlamentu po deset, dvanaest sati i skidamo masku samo kada govorimo.
Takođe možemo vidjeti da ljudi nose masku tokom vožnje automobilom čak i kada su sami.
Da, iako nema nikoga da ih ugrozi. Ali to i nije glupo, jer dodirivanje lica rukama je jedan od rizika za infekciju. Zašto ne ostaviti masku kada prelazimo kratku relaciju?
Prvi maj nam je tu iza ugla. Da li ste tužni ili Vam je laknulo što tradicionalni prvomajski marš SPÖ neće biti održan ove godine?
Stvarno sam tužna. Ali korona nam je život okrenula naopačke i zato moramo pronaći druge načine da obilježimo ovaj važan praznik za Austriju. Prvi maj predstavlja solidarnost, koheziju, socijalnu pravdu, a posebno u krizi izazvanoj koronavirusom te vrijednosti su poprimile novu važnost.
Šta bi SPÖ drugačije učinila u ovoj krizi?
U akutnoj fazi gašenja donesene su prave odluke. To smo kao opozicija i podržali. Zahvaljujući prije svega građanima i njihovom poštivanju propisa, došlo je do pozitivnog razvoja. Ono što nedostaje u drugoj fazi je transparentnost, praćenje političkih odluka. Uostalom, sve ove odluke utiču na naša osnovna prava i slobode, imamo najveća ograničenja još od 1946. godine.
Više transparentnosti od dnevnih konferencija za štampu?
Broj konferencija za štampu ništa ne govori o sadržaju. Želim znati šta su naučni dokazi, koji stručnjaci su uključeni u političke odluke. Ovdje su ljudi ostavljeni u mraku. Nema transparentnosti prilikom raspodjele pomoći. 38 milijardi, a mala i srednja preduzeća sedmicama čekaju na svoj novac! Potrebna je parlamentarna kontrola. I posljednje, ali ne najmanje bitno: Imamo preko 200.000 dodatnih nezaposlenih ljudi, milion ljudi koji rade skraćeno radno vrijeme, potrebno nam je povećanje naknade za nezaposlene na 70 procenata.
Zašto? Nezaposleni nisu gladni.
Ali to su ljudi koje je pogodila ova kriza kao munja. Vjerovatno dugo vremena neće naći novi posao. To je razlika od situacije prije korone. Ovdje su uništeni životni planovi, i to ljudski. Postoji imperativ za povećanjem naknade za nezaposlene. Ovim se izbjegavaju društveno-posljedične štete.
I ko bi to trebao da plati?
Moramo sebi postaviti pitanje pravične raspodjele. Socijaldemokratija će biti jedina politička snaga koja može odgovoriti na ovo pitanje. Oni koji su heroji svakodnevnog života, koji već plaćaju 80 posto poreskog doprinosa ne mogu ga platiti. Jeff Bezos, osnivač Amazona, zaradio je više od 26 milijardi dolara dodatnih sredstava od krize. Znamo da ove korporacije gotovo ne plaćaju porez u Evropi ili Austriji. Stoga: oni koji imaju više moraju da nose veća opterećenja. Velike internacionalne kompanije trebale bi plaćati porez u budućnosti, treba da daju solidarne priloge za izgradnju nakon krize. Potrebna nam je nova solidarnost.
Šta ćemo jednog dana naučiti iz ove krize?
Mislim da već možemo da naučimo lekcije iz ove krize. Potrebna nam je jaka socijalna država, obnova solidarnosti. Ova solidarnost je i vakcinacija i terapija. Vakcinacija jer nas čini otpornim na krizu, terapija jer nas štiti u borbi protiv korone. Kroz koheziju, međusobnu pomoć, uspjeli smo da održimo nisku stopu smrtnosti. Na kraju ova solidarnost će nam trebati i u obnovi, na putu izlaska iz krize sa svim njenim posljedicama i štetama. To je ono za šta se zalaže socijaldemokratija.
Da li ćemo nekada ponovo moći da se rukujemo sa ljudima ili da ih toplo zagrlimo?
Samo je pitanje vremena. Ljudska bića su društvena bića. Primjećujem kako mi nedostaje fizički kontakt sa mnogim prijateljima, sa mojoj majkom. Uvjerena sam i optimistična da će ponovo doći vrijeme kada ćemo moći da se rukujemo i grlimo.
