Pretjerani strah i panika zbog koronavirusa mogu napraviti više štete nego koristi, a dr. sc. Ljiljana Muslić s Odsjeka za promicanje mentalnog zdravlja HZJZ-a izdala je preporuke:
Važno je naći i pratiti provjerene i vjerodostojne izvore informacija. Usto je važna kontinuiranost i dosljednost informisanja, ali ne pretjerano i stalno.
Drugi važan način na koji možemo upravljati ličnim doživljajem rizika je da si postavimo nekoliko jednostavnih pitanja, kao što su „Postoji li razlog zbog kojeg mislim da sam ja lično u riziku od zaraze? Jesam li bio u kontaktu s mogućim slučajevima zaraze?” Takvim razmišljanjem smanjujemo mogućnost doživljaja rizika, odnosno racionalnije razmišljamo o mogućoj opasnosti.
Treća preporuka je da razmišljamo koje su to mjere i načini, odnosno naša ponašanja kojima uspješno možemo doprinijeti smanjivanju rizika. Na tom mjestu je ponovno važno donositi odluke na temelju vjerodostojnih informacija od strane stručnjaka. To uključuje i ponašanja vezano uz načine na koje možemo zaštititi sebe, ali i druge ljude. Navedenim načinima i ponašanjima odgovorno se ponašamo prema svom zdravlju, ali i zdravlju drugih osoba.
Ovo je trenutak u kojem je važno osvijestiti i važnost opšte brige i ulaganja u vlastito zdravlje te prilika da promjenama u našem zdravstvenom ponašanju prihvatimo stilove života koji doprinose generalno boljem očuvanju našega zdravlja, uključujući doprinose boljoj zaštiti i od zaraznih kao i hroničnih nezaraznih bolesti.
Bez obzira na ozbiljnost i jačinu ugroze neki pojedinci biće više, a neki manje uznemireni. Neka istraživanja u zemljama koja su prolazila iskustva izbijanja epidemija zaraznih bolesti kao što je gripa, SARS i ostale pokazala su da se velik udio populacije osjećao bespomoćno, prestravljeno i zabrinuto.
Ne reagujemo svi jednako i svakome je „njegov strah realan“ te im treba pomoći, umiriti ih, pritom ih ne osuđivati i ne potcjenjivati ili slično negativno reagovati. Takođe je važno podsticati realne procjene rizika kao i sposobnosti pojedinca da zaštiti sebe i svoju porodicu ponavljanjem tačnih informacija, realnih procjena rizika i opasnosti te mjerama zaštite utemeljenima na stručnim dokazima. U svakom slučaju važno je međusobno povezivanje i davanje podrške i pomoći jedni drugima, zaključuje dr. Muslić.
Izvor: mirovina.hr
